Samprapti (6 faza u razvoju bolesti po Ayurvedi)

Ayurveda prepoznaje šest faza u razvoju bolesti. Taj proces je poznat kao Samprapti.  Razumevanje ovog procesa daje nam mogućnost da...
Samprapti

Ayurveda prepoznaje šest faza u razvoju bolesti. Taj proces je poznat kao Samprapti.  Razumevanje ovog procesa daje nam mogućnost da minimiziramo, možda i onemogućimo razvoj bolesti, umesto da, tek nakon manifestacije simptoma, priznamo da nešto nije u redu. Možemo naravno i da idemo korak dalje i promenimo navike i dnevnu rutinu, te uobličimo ishranu u pravcu neutralisanja (ili minimiziranja) mogućnosti za povećanje naše najlabilnije doše. Na taj način ćemo neutralisati čak i prvu fazu u razvoju bolesti.

Za početak možemo da naučimo da se bolest ne razvija preko noći i da imamo dosta vremena da reagujemo. Za to nam je potrebna svesnost i prihvatanje.

6 faza u razvoju bolesti

Prva faza: Akumulacija (Sanchaya)

Ulazak u prvu fazu prouzrokuju naše greške u odabiru hrane, misli i aktvinosti koji nagone jednu ili više doša da se povećaju i samim tim akumuliraju. Akumulaciju doše u ovoj fazi možemo identifikovati na osnovu promene (u odnosu na naše normalno stanje) u primarnoj lokaciji svake doše.

Povećana Vata doša se akumulira u debelom crevu, nervima ili šupljinama u telu.

Pitta doša se nagomilava u probavnom traktu (tankom crevu), očima (privremena iritacija, senzitivnost ili nelagodnost) i koži (promena boje i teksture kože).

Kapha doša će se akumulirati u stomaku ali i gornjem delu tela, najčešće prsima i glavi.

Kao što vidimo, svaka doša ima korespodentni probavni organ. Stoga, posmatranje probave i eliminacije, i pravilno razumevanje probavnih poremećaja daje prvu indikaciju o promeni koju smo izazvali u toku prethodnog dana (ili kraćeg vremenskog perioda).

U toku ove faze, još uvek smo zdravi i naše telo ima kapacitet da stvari ispravi, ukoliko ga ne guramo dublje u zaglušenje. Najbolje je da telu damo prostor da reši problem, uz svesno posmatranje načina na koji ga rešava. U zdravom organizmu, telo će samo da traži (ili da odbacuje) hranu i aktivnosti koje ga vraćaju u balans.

Druga faza: Provokacija (Prakopa)

Ukoliko ignorišemo signale prve faze i nastavimo da jedemo i živimo tako da provociramo jednu ili više doša, ući ćemo u drugu fazu koja će inicirati dalje povećavanje doše.

Sada već osećamo kontinuiranu nelagodnost u probavnom traktu, a postoji mogućnost da doša počne da se rasipa I u druge delove tela. U ovoj fazi ćemo se verovatno požaliti I reći da nas nešto muči. Međutim, neagresivnim metodama promene života i ishrane i dalje možemo netaknuto da izađemo iz ove faze.

Treća faza: Disperzija (Prasara)

U ovoj fazi je očigledan izliv doše iz njene primarne lokacije. U tom slučaju, moramo da budemo jako oprezni jer naše telo menja afinitet sa stvari koje vode harmonizaciji, ka stvarima koje vode daljnjem disbalansu. Ovo je prva faza u kojoj samokontrola i suzbijanje impulsa i potreba koje nam telo šalje postaju neophodni. Moraćemo da inteligetno odlučimo šta smemo, a šta ne.

Jedan od osnovnih principa koje Ayurveda prepoznaje u razumevanju inteligencije tela jeste da slično privlači slično. To znači da će naše telo, dok smo god u balansu ili blizu balansa, tražiti stvari koje ga održavaju u balansu. Nakon prelaska u disbalans i određenog vremena provedenog u tom stanju, telo će biti privučeno stvarima koje ga održavaju u disbalansu.

U ovoj fazi, koža će nam biti dobra slika stanja disbalansa. Kao početnu indikaciju, disperziju doša na koži možemo posmatrati na sledeći način: proširivanje vata doše pratiće sušenje kože, pitta doše crvenilo, osip ili bubuljice (one mogu biti uzrokovone hormonski, tako da ih posmatramo zajedno sa probavnim nelagodnostima). Kapha doša će se manifestovati kao nadutost (podbulost) ili zadržavanje vode.

Četvrta faza: Uskladištavanje / Uklanjanje (Sthana Samsraya)

U četvrtoj fazi, doša provocira naš imuni sitem i zbog toga možemo čuti sebe kako govorimo da se ne osećamo dobro. Ako je imunitet jak, doša se neće ustaliti. Ali ukoliko imamo deo tela, organ ili tkivo koje je krhko, najverovatnije je da će višak doše naći utočište upravo u tom delu i ugrožavati njegov rad. U ovoj fazi, imuni sistem igra svoju ulogu. Međutim, veću ulogu u tome da li će se doša uskladištiti ili ne, odigraće količina toksina (AMA) u našem fizičkom i mentalnom biću. Pored očiglednih metaboličkih toksina, možemo početi da razmišljamo o svom nesvarenom mentalnom materijalu, konfuznim emocijama i destruktivnim mislima kao otporu na koji će imuni sistem naići u toku svog rada.

Peta faza: Manifestacija (Vyatkti)

U toku pete faze, bolest se manifestuje, u nama prepoznatljivoj formi, pa najčešće imamo i ime sa kojim identifikujemo bolest. Međutim, ako malo dublje razumemo našu prirodu, uočićemo da ista bolest koja se razvila na akumuliranoj vata doši, ima povećan kapacitet trošenja svih rezervi našeg organizma. Bolest na pitta doši pojačava upalni proces, dok bolest razvijena na akumliranoj kapha doši izaziva pojačanu vlažnost (manifestovano kroz zgušnjavanje ili produkciju mukusa) i stagnaciju.

Najčešće smo, tek tada, voljni da nešto promenimo. U ovoj fazi tražimo pomoć, ali se najčešće zadovoljimo uklanjanjem simptoma, dok tlo na kom se razvila bolest ostaje nepromenjeno i pogodno za razvoj sledeće. Ukoliko živimo inteligentno, vreme lečenja ćemo iskoristiti da retrospektivno analiziramo razvoj bolesti i nakon njenog primarnog uklanjanja (uz pomoć našeg prirodnog imunološkog odgovora, prirodnih preparata ili farmaceutskih proizvoda), uklonimo tlo na kom se bolest razvila, tj. vratimo organizam u stanje balansa i pokušamo da ga tu održavamo (ovo nije statična tačka, već fluidan koncept konstantnog odsupanja i vraćanja).

Šesta faza: Diferencijacija / Destrukcija (Bheda)

Ako uđemo u šestu fazu, to je znak da je bolest nastavila širenje i da je počela da razara i okolna tkiva i organe. U ovoj fazi su moguće i strukturalne promene u tkivima i organima. Na taj način bolest postaje hronična ili stalna. Kapacitet tela da popravi stvari nadmašen je i bolest se nastanila u tkivu ili organu.

Naše telo nam daje mnogo mogućnosti da se vratimo u balans, jer je to i njegovo prirodno stanje. Međutim, ako naša senzitivnost i svesnost o unutrašnjem stanju organizma nije dovoljno razvijena, vrlo verovatno ćemo propustiti datu šansu. Osim razumevanje signala, neophodan uslov jeste naša sposobnost prihvatanja koja često biva zamenjena delovanjem nesvesnog u nama i odbacivanjem realnog stanja kao nepoženjnog.

U sledećem tekstu ćemo objasniti na koji način gradimo svesnost i prihvatanje, kao i suptilnost u razumevanju toga koji aspekt našeg bića prvi reaguje na disbalans?

Napisala Tanja Đuričić

Leave a comment